Et-Taqwa

E-mail Ispis PDF

ČISTOĆA MUSLIMANKE - PROPISI O HAJZU I NIFASU

Allah, dželle š'anuhu, je stvarajući muškarca i ženu, stvorio ih tako da jedno drugo nadopunjuju, ali i dao im određena svojstva kojim se svako od njih odlikuje ponaosob. Jedna od specifičnih pojava kod žene je i pojava krvi koja može da bude menstrualna, postporođajna ili pak zbog neke bolesti (istihaza). Sve ove vrste spadaju pod nečistoću, za njih se vežu određeni propisi, i veoma bitno je pojasniti neke stvari vezane za njih, tim prije što u današnje vrijeme, mnoge žene su poprilično nemarne po ovim pitanjima i ne predaju veliku važnost šerijatskim propisima vezanim za ovu temu. Mi ćemo ako Bog da, u ovome broju govoriti o hajzu ili menstrualnom ciklusu i nifasu.

Allah, dželle š'anuhu, spominje hajz u Kur'anu pa kaže: "I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: 'To je neprijatnost.' Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju, a kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. – Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja sura Al-Beqare, ajet broj 222).

 

DEFINCIJA HAJZA

 

Jezičko značenje riječi hajz: U arapskom jeziku hajz znači teći.

Dok Etimološki značenje je: To je krv koja istječe iz materice žene, koja nije bolesna, niti je trudna, u ograničenim vremenskom periodu.

 

Aiša, radijjallahu anha, kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao o hajzu: 'To je nešto što je Allah, dželle š'anuhu, odredio kćerima Ademovim.'" (Mutefekun alejhi.(

 

Vrijeme pojave hajza

 

S obzirom da je hajz kod žena jedan od načina ustanovljavanja punoljetnosti, i da se pojavljuje u devetoj godini, znači da je donja granica pojave hajza devet godina[1], a gornja dok se ne prestane pojavljivati.

Ako bi se desilo da se pojavi prije devete godine krv, ili nakon što prestane kod žena u poodmaklom stadiju života pa se nakon toga ponovo pojavi, ta krv se neće brojati kao krv mjesečnog pranja, već će se smatrat samo nečistom krvi.

Međutim, ipak kad je u pitanju gornja granica i tačan broj godina islamski pravnici su se razišli po tom pitanju zbog nepostojanja jasnog teksta po tom pitanju. Naprotiv, su se vodili prema određenom podneblju i uslovima, dakle zavisno od mjesta do mjesta i slučaja do slučaja.

Ukratko, navešćemo mišljenja priznatih islamskih pravnih škola.

 

Hanefijski pravnici smatraju da je gornja granica do koje se pojavljuje hajz 55 godina, no ako se i nakon toga pojavi krv koja ima svojstav krvi hajza smatraće ga hajzom, u suprotnom biće to istihaza.

 

Stav malikijske pravne škole je takav da kažu gornja granica hajza je 70 god.

 

Šafijski pravnici nemaju određenu gornju granicu, sve dok postoji mogućnost da žena ima hajz tako će se i smatrati, ali obično to biva do 62 god.

 

Hanbelijska pravna škola smatra da je gornja granica 50 godina, a kao dokaz uzimaju riječi Aiše, radijjallahu anha: "Kada žena napuni pedeset godina izašla je iz perioda pojave hajza." (Hadis bilježi imam Ahmed).

 

No međutim, kako smo već spomenili ovo može da bude kako smo to prethodno opisali, ali i ne mora, zavisi od žene do žene i od podneblja do podneblja. A Allah opet najbolje zna.

Također, krv koja se pojavi u toku trudnoće ne broji se hajzom, jer se hajz uzima kao dokaza da žena nije trudna, shodno riječima Allahovog Poslanika Muhameda, sallallahu alejhi ve selleme, Ibn Omeru, kada je ovaj dao razvod (ar. Talak) svojoj ženi a koja je bila u hajzu:" Pusti je ili kad je čista (tj. kad joj prestane hajz) ili trudna." (Hadis bilježe imami Muslim, Nesai, Ebu Davud).

 

Boja krvi prilikom menstrualnog ciklusa

 

Islamski pravnici složili su se da boja menstrualne krvi može biti; crna, crvena, žuta (žućkasta) ili siva, i da nakon pojave biljelog iscjedka na kraju menstrualnog ciklusa, krv koja se pojavi je krv istihaze.

A dokaz za to imamo u riječiam Ummu 'Atije: "Žućkastu i sivkastu krv nismo smatrale hajzom nakon pojave čistoće." (tj. nakon bijelog iscjedka, op. a.) (Hadis bilježe imami Buhari i Ebu Davud).

 

Vrijeme trajanja hajza i čistoće

 

Dakle, kako smo već spomenili hajzom ili menstruacijom će se smatrati samo ona krv koja je onakve boje kako smo gore već spomenuli, s tim da prije prve pojave te krvi, period čistoće bude najmanje 15 dana.

Kada je u pitanju najkraći period trajanja menstrualnog ciklusa islamski pravnici imaju različita mišljenja.

 

Hanefijski pravnici smatraju da je najkraći period mensrualnog ciklusa tri dana i tri noći, ispod toga je krv istihaze.

To kad je u pitanju najkraći period, dok je srednji pet dana, a naviše hajz može da traje deset dana i deset noći. Dokaz za ovakav stav imaju u hadisu kojeg prenosi Ebu Umame: "Najkraći period hajza za djevojčicu, djevicu i udatu ženu je tri dana, a najviše iznosi deset dana." (Taberani, Darekutni kod kojeg prenosi Vasila Ibn El-Eska(.

Kod malikijskih pravnika najkraći period hajza je u jednom trenutku pojave krvi i ako bi bila u namazu prekinula bi ga ili ako bi postila post joj je pokvaren, i taj dan će nadoknaditi.

Kad je u pitanju najduži period hajza kod njih se razlikuje od žene do žene, ali ipak na kraju se svodi na petnaesta dana.

 

Šafijski i hanbelijski pravnici smatraju da je najkraći period hajza dan i noć, dok uobičajeno traje šest ili sedam dana, a za dokaz uzimaju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kada je rekao Hamneti bint Džahš nakon što ga je pitala: "Smatraj hajzom šest ili sedam dana, zatim se okupaj i klanjaj dvadeset četiri noći i dana, ili dvadeset i tri noći, i to ti je dovoljno, i tako radi svaki mjesec..." (Hadis bilježe imami Ebu Davud, Nesai, Tirmizi).

 

Također, većina islamskih učenjaka, osim hanbelija smatraju da je najmanji period čistoće petnaest dana, jer je mjesec pretežno trideset dana, a ako je nadulji period hajza 15, dana onda je period čistoće najkraći 15 dana.

 

A složili su se da za najduži period čistoće nema granice.

 

Napomena: Prekid krvi u danima hajza

 

Za hanefijske i šafijske pravnike prekid krvi u danima hajza smatra se i dalje hajzom, i podliježe pod propise hajza.

 

Na drugoj strani, stav malikijskih i hanbelijskih pravnika ogleda se u tome da oni smatraju da u danima kada se krv pojavi smatra se hajzom, a u danima kad je nema onda se smatra žena čistom, s tim da će se okupati.

 

Nepredviđene stvari u hajzu

 

a) Povećanje i smanjenje trajanja hajza

 

Ako se kod žene desi promjena u trajanju hajza, tako da umjesto 7 traje 5 dana, ili umjesto 5, traje 7 dana, prilagodit će se novonastaloj situaciji, ponašati se u skladu sa svim propisima hajza i okupati se nakon što prođe novi period, u prvom slučaju nakon pet, a u drugom nakon sedam dana.

Ovog stava su: Šafija, Ibn Tejmijje, Ibn Kudame i šejh Ibn Usejmin.

 

b) Pomjeranje hajza sa početka na kraj mjeseca i obrnuto

 

U slučaju da se hajz pojavi na kraju umjesto na početku mjeseca i obrnuto, u suštini se ništa ne mjenja, ostaju propisi hajza kao da se pomjeranje uopće nije dogodilo.

Hajz, kao što smo rekli, ima svojstva po kojima se prepoznaje i dokle god su ona prisutna žena ima hajz, bez obzira na to što se desio prelazak iz jednog u drugi dio mjeseca, a kada izgubi ta svojstva i primjeti znake čistoće znamo da je hajz prestao.

 

c) Žutilo i mutnoća

 

Prenosi Buharija i Ebu-Davud od Ummu-Atijje, radijallahu anha, da je rekla: "Mutnoću i žutilo, nakon čistoće, nismo smatrali hajzom."

Imam Buharija u svojoj predaji ne spominje riječi "poslije čistoće."

Prenosi Buharija od Aiše, radijallahu anha, da su joj žene slale žućkastu tekućinu u komadiću pamuka, kojeg su zamotavle u krpu, da vidi da li se radi o čistoći ili hajzu.

Govorila im je: "Ne požurivajte, dok ne vidite bijeli iscjedak."

Materica izbacuje bijeli iscjedak sa završetkom hajza.

Između ova dva hadisa nema kontradikicije, jer se hadis Ummu-Atijje odnosi na period nakon čistoće, a hadis Aiše na period hajza.

Znači: ako se mutnoća i žutilo povezane sa hajzom ili su u periodu hajza, smatraju se hajzom, a ako se pojave nakon čistoće, nemaju propis hajza.

 

d) Naizmjeničnost – dan čistoća, dan krv i sl.

 

Žene koje imaju naizmjenično istjecanje krvi i čistoću, mogu se podijeliti u dvije grupe:

 

-  žene kod kojih je naizmjeničnost stalna.

- žene kod kojih je naizmjeničnost rijetka, i događa se u danima hajza.

 

Za prvu grupu važe propisi istihaze, a za drugu grupu, prema ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka, važe propisi hajza, tj. ukoliko se u danima hajza pojavi čistoća, žena se neće osvrtati na nju i nastavit će se pridržavati propisa koji važe za hajz.

Kaže šejh Muhammed Ibn Salih El-Usejmin, rahmetullahi alejhi: "Islamski učenjaci imaju podjeljeno mišljenje oko čistoće koja se pojavi u danima hajza. Prema šafijskoj i hanefijskoj pravnoj školi, ta čistoća ima status hajza, a tog mišljenja je i Ibn-Tejmijje. Izjednačavanje ove čistoće sa pravom čistoćom koja prethodi hajzu i dolazi poslije njega, povlači za sobom obavezu kupanja kada god se ona pojavi, što je veliko otežanje i neugodnost. Šerijat je došao da olakša ljudima i od njih udalji neugodnost." (Dio govora Ibn Usejmina uzet iz njegove knjige "Risaletun fi-d-dimai-t-tabiijjeti li-n-nisai", 25, 26).

 

e) Pojava tekućine nakon kupanja

 

Rekao je Šejh Abdulaziz Ibn Baz, rahmetullahi alejhi, nakon što je upitan o pojavi tekućine nakon kupanja od hajza: "Ako je tekućina koja izlazi žućkasta ili mutna, ne smatra se hajzom i ima propis mokraće. U slučaju da se radi o pravoj i jasnoj krvi, smatra se hajzom, što znači da je žena obavezna ponoviti gusul.

Prenosi se od Ummu-Atijje, radijallahu anha, da je rekla: "Mutnoću i žutilo, nakon čistoće, nismo smatrali hajzom." (Hadis bilježe imami Buharija i Ebu-Davud).

 

f) Pojava krvi nekoliko dana nakon prestanka hajza i nastupanja čistoće

 

Ovo pitanje je povezano sa pitanjem najkraće čistoće između dva hajza. Islamski učenjaci koji su postvaili donju granicu čistoći – 13 ili 14 dana – smatraju da krv koja se pojavi prije toga nema status hajza, dok učenjaci koji nisu postavili tu granicu i koji, pojavu i prestanak hajza, povezuju sa postojanjem i gubitkom svojstava hajza, smatraju da se radi o hajzu, osim da krv stalno istječe, onda se radi o istihazi. Drugo mišljenje je ispravnije.

 

g) Hajz u periodu trudnoće:

 

Kaže šejh Muhammed Ibn Salih El-Usejmin, rahmetullahi alejhi: "Prema ispravnijem mišljenju krv koja se pojavi u periodu trudnoće, sa svim svojstvima menstrualne krvi, i za ženu u običajeno vrijeme, smatra se krvlju menstruacije i obaveza je trudnici da ostavi namaz, post i da se klone svega onoga što je u hajzu zabranjeno. Jedina razlika između te krvi i menstrualne krvi koja se pojavljuje van trudnoće je u tome što dužina pričeka trudnice ne ovisi o hajzu nego o vremenu koje je ostalo do poroda, dok dužina pričeka žene koja nije trudna ovisi o hajzu." ("Šerhu-l-mumti' ala zadi-l-mustakne", 1/561).

 

POJAVOM HAJZA ŠTA ŽENI BIVA ZABRANJENO

 

  1. Zabrana obavljanja namaza i posta:

 

Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o razlogu manjkavosti vjere kod žene, odgovorio je pitanjem: "Zar žena, u vrijeme hajza ne ostavlja namaz i post." (Hadis bilježe imami Buharija i Muslim).

Žena u vrijeme hajza ostavlja namaz i post, tako da je, u odnosu na čovjeka koji klanja i posti, manjeg imana.

Kako je ta manjkavost produkt Allahove volje i odredbe, neće biti pitana za nju i ne smije se zbog nje ukoravati.

To nikako ne znači da je žena manjkave vjere uopćeno, niti da je čovjek bolji od nje u svim stvarima.

 

  1. Nenaklanjvanje propuštenih namaza i napaštanje propuštenih dana:

 

Prenose Buharija i Muslim od Aiše, radijallahu anha: "Imale smo hajz u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i naređeno nam je da napostimo propuštene dana ramazana, a nije nam nređeno da naklanjamo propuštene namaze."

Kaže šejh Abdulaziz Ibn Baz, rahmetullahi alejhi: "Allah, dželle šenuhu, je iz Svoje blagosti i milosti oslobodio ženu, za vrijeme hajza, obaveze posta i namaza. Post bi joj štetio i zbog njega bi bila izložena velikoj poteškoći, a namaz, sve da hoće, nije u mogućnosti obavljati, zbog toga što se nalzai u stanju nečistoće.

 

Allahova milost prema njoj ogleda se i u tome što ju je oslobodio obaveze naklanjavanja propuštenih namaza, jer je naklanjavanje namaza ostvaljenih u danima hajza, koji može trajati, sedam, osam pa čak i devet dana – a o nifasu da i ne govorimo – veliko otežanje." ("Medžmuu fetava ve makalat mutenevvia' li-š-šejh Ibn Baz", 4/292).

 

  1. Zabrana općenja:

 

Kaže Allah, džele šenuhu: "I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: "To je neprijatnost." Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne očiste. Kada se okupaju prilazite im onako kako vam je Allah naredio. Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste." (Prijevod značenja sura Al-Beqare, ajet broj 222).

Allah, dželle šenuhu, je u ovom ajetu, za dozvolu odnosa sa ženom, postavio dva uvjeta: prestanak istjecanja krvi i kupanje poslije toga.

Riječi Allaha, dželle šenuhu, "i ne prilazite im dok se ne očiste", upućuju na prvi uvjet, a riječi "kada se okupaju prilazite im onako kako vam je Allah naredio", upućuju na drugi uvjet. (Pogledati: "Tefsir Sa'di", 82 strana).

Ako čovjeka nadvlada strast i ipak opći sa ženom u toku hajza, obavezan je učiniti tewbu i dati otkup sa dinarom ili pola dinara, što odgovara vrijednosti 50 ili 25 rijala.

Dokaz za to su riječi Abdullaha Ibn Abbasa, radijjallahu anhu: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio onome ko opći sa ženom da udjeli dinar ili pola dinara." (Hadis su zabilježili: Ahmed, Ebu-Davud, Tirmizi, Ibn- Madže i Nesaija, a vjerodostojnim su ga ocjenili: Ibn-Hadžer, Ibnu-l-Kajjim, Hakim, Ibnu-l-Kattan, Ibnu-Dekik El-Id, Ibn-Tejmijje, Hattabi i dr., pogledaj: "Šerhu-l-mumti' ala zadi-l-mustakne', 1/569 – 571).

Isti je propis i za ženu ako dobrovoljno pristane na odnos, u suprotnom nije obavezna iskupiti se.

Kaže šejh Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi,: "To što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije spomenuo ženu i propis vezan za nju, ne znači da se obaveza iskupa odnosi samo na čovjeka, jer je osnova da se Allahov i Poslanikov govor podjednako odnosi na muškarce i žene i ona prestaje važiti samo u slučaju specijalonog teksta."

 

Ajet, takođe, ukazuje na to da se zabrana odnosi samo na općenje.

Kaže šejh Sa'di, rahmetullahi alejhi: "Allah, dželle šenuhu, nas obavještava da su ashabi pitali Poslanika o mjesečnom pranju i o tome da li je dozvoljno prilaziti ženi u mjesečnom pranju, kao što je to uobičajeno ili je obaveza potpuno izbjegavanje žene, kao što su to radili židovi. Allah, dželle šenuhu, pojašnjava, ovim ajetom da je hajz neprijatnost i da se zbog toga treba klonuti samo onoga što ga čini takvim, a to je odnos." ("Tefsir Sa'di", 82).

U skladu sa ovim ajetom su i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Činite sve osim odnosa" (Hadis je zabilježio imam Muslim).

U drugim vjerodostojnim hadisima navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao ženama u danima hajza, da se zagrnu donjim ogrtačem, a zatim je dodirivao ostale dijelove tijela.

 

  1. Učenje Kur'ana:

 

Nema razilaženja među učenjacima da je ženi u hajzu dozvoljeno učiti Kur'an srcem i gledanjem bez izgovaranja harfova jezikom.

Jednoglasno mišljenje prenosi Širbini, učenjak šafijske pravne škole, u "Šerhu-l-muhezzebu", 2/372.

Većina islamskih učenjaka zabranjuje učenje uz izgovaranje harfova jezikom, pozivajući se na riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : "Neka žena u hajzu i džunup ne uče Kur'an." (hadis je zabilježio Tirmizi).

Kaže šejhu-l-islam Ibn-Tejmijje, rahmetullahi alejhi: "Nema vjerodostojnog dokaza koji zabranjuje ženi, da u toku hajza, uči Kur'an. Hadis: "Neka žena u hajzu i džunup ne uče Kur'an", je slab prema jednoglasnom mišljenju svih vrsnih poznavaoca hadisa. Žene su, u Poslanikovo vrijeme, imale hajz. Da im je učenje Kur'ana bilo zabranjeno Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi im to pojasnio i to bi sigurno znale i prenjele drugima njegove žene, majke pravovjernih.

Kako niko od njegovih ashaba nije prenio od njega jasnu zabranu učenja Kur'ana za vrijeme hajza, nije dozvoljeno nekome da to smatra haramom." ("Medžmuu-l-fetava", 26/191).

Neki učenjaci pokušavaju napraviti spoj između ova dva mišljenja, smatrajući da je ženi bolje da, za vrijeme hajza ne uči Kur'an, osim kada za to postoji opravdana potreba, kao što je podučavanje drugih, polaganje ispita iz Kur'ana i sl.

Što se tiče spominjanja Allaha – zikra, učenja bismille pri jelu i sl., čitanja knjiga iz različitih šerijatskih oblasti, upućivanja dove i slušanja Kur'ana, nije mi poznato da je neko od islamskih učenjaka to zabranio i da uopće postoji razilaženje oko toga.

 

  1. Tavaf:

 

Prenosi Aiša, radijallahu anha, da joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što ga je obavjestila da je dobila hajz, rekao: "Čini sve što i ostale hadžije, osim tavafa oko Ka'be. Ne čini tavaf sve dok se ne očistiš." (Hadis bilježe imami Buharija i Muslim).

Prenosi Abdullah Ibn Abbas, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sallallahu alejhi ve sellem, naredio hadžijama – sa izuzetkom žene koja ima hajz – da im zadnji obred u Mekki bude tavaf. (Hadis bilježe imami Buharija i Muslim).

Prvi hadis je dokaz da je ženi u vrijeme hajza zabranjeno činiti tavaf, a drugi hadis je dokaz da je žena koja ima hajz oslobođena obaveze oprosnog tavafa.

Logično je pitanje, kojeg će mnogi postaviti kada čuju za ovaj propis: "Šta će uraditi žena koja, prije obavljanja tavafu-l-ifade, dobije hajz i ne očisti se prije putovanja?

Kaže šejh Muhammed Ibn Salih El-Usejmin, rahmetullahi alejhi: "Postoji razilaženje među islamskim učenjacima oko toga šta će činiti žena koja dobije hajz prije obavljanja tavafu-l-ifade, a došla je u grupi koja putuje neposredno po završetku hadžskih obreda i nema mogućnosti da se vrati u Mekku, nakon čišćenja, zbog velike udaljenosti između njenog mjesta i Mekke. U mogućnosti je da uradi jednu od sljedećih stvari:

 

- da iziđe iz obreda hadža klanjem kurbana ne upotpunivši hadždž, što je teško prihvatiti, zbog toga što će imati status osobe koja nije obavila hadždž.

- da ode kući i ostane pod ihramom sve dok ne obavi hadžski tavaf, kada se za to ukaže prilika. U tom slučaju, nije dozvoljeno da ima odnos sa čovjekom, niti da se uda nakon njegove smrti, niti da se uda ako nije udata. Nije potrebno dokazivati da se ovdje radi o velikoj teškoći.

- da ostane u Mekki dok se ne očisti i nakon toga obavi tavaf, što nije u mogućnosti.

- da obavi tavaf, pod izgovorom da je prinuđena na to – Šerijatsko pravilo kaže: "Prinuda dozvoljava ono što je u osnovi zabranjeno" – što je najjispravnije i najprihvatljivije mišljenje.

Ovog stava je bio Ibn-Tejmijje" ("Šerhu-l-mumti' ala zadi-l-mustakne', 1/382, 383).

Pomenuti propis, kao što se da zaključiti iz govora ovog velikog učenjaka, odnosi se na ženu čije je mjesto boravka udaljeno od Mekke i koja nema mogućnosti da se vrati u Mekku radi tavafa.

 

  1. Obaveza kupanja po završetku hajza:

 

Kaže Allah, dželle šenuhu, : "Kada se okupaju prilazite im onako kako vam je Allah naredio. Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste." (El-Beqare, 222).

Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Fatimi bint Hubejš: "Kada dođe hajz, ostavi namaz, a kad ode, okupaj se i klanjaj." (Buharija i Muslim).

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, "okupaj se", su naredba, a naredba se mora izvršiti.

Kažu učenjaci usula – metodologije islamskog prava: "Allahova i Poslanikova naredba su, u osnovi, obavezujuće." Iako je prilikom kupanja ženi dovoljno da samo polije i nakvasi tijelo, uključujući one dijelove koji su prekriveni dlakama, bez nekog posebnog redoslijeda, lijepo bi bilo da se okupa na način kojeg je spomenuo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Esmi Bintu Šekl, kada ga je ona pitala o kupanju poslije hajza: "Uzet će vodu i list lotosovog drveta i lijepo se očistiti. Zatim će posuti glavu vodom i temeljito je istrljati, do samog korjena. Zatim će oprati ostale dijelove tijela, uzeti komadić platna natopljenog u misk i očistiti se. "Kako misliš očistiti se?" – upita Esma. "Subhanallahi – slavljen neka je Allah" – reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Čuvši to Aiša, radijallahu anha, joj pojasni: "Očistit će tragove krvi." (hadis je zabilježio Muslim).

 

Rasplitanje kose nije obavezno, osim da se žena pribojava da, zbog gustoće ili nekog drugog razloga, voda neće dospijeti do korjena, a dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ummi–Selemi: "Operi glavu sa tri pregršta vode, zatim polij ostale dijelove tijela i bit ćeš potpuno čista." (hadis je zabilježio Muslim).

Bitno je napomenuti, da žena koja se očisti od hajza u vrijeme namaza, treba požuriti sa kupanjem i obaviti namaz prije isteka njegovog vremena. Ne smije se pravdati skučenošću i kratkoćom vremena, jer joj je za obavezno kupanje potrebno sasvim malo vremna, a ako želi da se okupa potpunije i kvalitetnije, neka to uradi nakon što obavi obavezne namaze.

 

  1. Zabrana boravka u mesdžidu:

 

Prenose Buharija i Muslim od Ummu-Atijje, radijallahu anha, da je rekla: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio da, na bajram-namaz, povedemo djevice i žene koje imaju mjesečnicu, kako bi prisustvovale dobru i dovi muslimana, s tim da su žene sa mjesečnicom morale stajati van musalle".

Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ne dozvoljavam džunupu i ženi u vrijeme hajza boravak u mesdžidu." (Hadis bilježi Ebu-Davud).

 

  1. Namaz kojem je nastupilo vrijeme u trenutku dobijanja hajza:

 

Ako žena dobije hajz, nakon što je od namaskog vremena prošlo onoliko koliko je dovoljno za jedan rekat, obavezna je naklanjati taj namaz kad se očisti.

U slučaju da se očisti od hajza kada je od namaskog vremena ostalo koliko je dovoljno za jedan rekeat, obavezna je naklanjati taj namaz kad se očisti i okupa. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko stigne klanjati rekeat namaza, u njegovom vremenu, stigao je klanjati taj namaz." (hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

 

Istihaza/stalno istjecanje krvi

 

Definicija istihaze:

 

Istihaza je stalno istjecanje krvi kod žene, ili krvarenje koje se nakratko prekida, kao što je dan ili dva dana u mjesecu.

Dokaz za prvo stanje su riječi Fatime bint Ebi-Hubejš upućene Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve selleme: "Allahov Poslaniče, imam neprekidno krvarenje." (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

Dokaz za drugo stanje, tj. stanje kratkotrajnog prekida istjecanja krvi, jesu riječi Hamne Bintu Džahš: "Allahov Poslaniče, ja imam jako i dugo krvarenje." (hadis su zabilježili Ebu-Davud i Nesaija, Ahmed i Tirmizija su ga ocijenili vjerodostojnim, a Buharija ga je ocijenio dobrim).

 

Vrste mustehade - žene koja ima istihazu:

 

Tri su vrste mustehade:

 

a) Mustehada koja je, prije istihaze, imala hajz u određenim i poznatim danima u mjesecu.

Obaveza je, ovoj vrsti mustehade, da se ravna i određuje prema prethodnom stanju i da se pridržava propisa hajza u, njoj, poznatom vremenskom periodu, a sve što pređe taj period smatrat će istihazom i pridržavat će se propisa istihaze.

Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je Fatima bint Ebi-Hubejš rekla: "Allahov Poslaniče, imam neprekidno krvarenje, pa hoću li ostaviti namaz?" "Ne. To je krv iz kapilara, a ne krv hajza. Kada dođe hajz – u uobičajeno vrijeme – ostavi namaz, a kad ode, okupaj se i klanjaj." (hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

 

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao Ummu-Habibi bint Džahš: "Miruj onoliko dana koliko ti je trajao hajz, prije istihaze, zatim se okupaj i klanjaj." (Hadis bilježi imam Muslim).

 

b) Mustehada koja, prije istihaze, nije imala hajz u određenim i poznatim danima u mjesecu, a u mogućnosti je da razlikuje krv menstruacije i istihaze.

Ona će hajz određivati po prepoznatljivim karakteristikama i svojstvima: boja(crna), gustoća, neugodan miris, bol, i grušanje.

Kada krv izgubi pomenute karakteristike ili neku od njih, znat će da je prestao hajz i nastupila istihaza.

Na primjer, žena neprekidno krvari od prvog trenutka pojave krvi. Jedan dio mjeseca vidi crnu krv, a drugi dio crvenu, jedan dio mjeseca vidi gustu krv, a drugi rijetku, jedan dio mjeseca osjeća neugodan miris krvi, a drugi dio ne osjeća, i sl.

Hajz je u vrijeme crne, guste i krvi koja ima neugodan miris, a istihaza je u vrijeme crvene, rijetke i krvi koja nema neugodan miris.

Ovaj propis je uzet iz riječi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, Fatimi Bintu Ebi-Hubejš: "Krv hajza je crna i prepoznatljiva. Ako bude tako ostavi namaz, a ako bude drugačije, uzmi abdest i klanjaj, jer je to krv iz kapilara." (hadis su zabilježili Ebu-Davud i Nesaija, a Ibn-Hibban i Hakim su ga ocijenili vjerodostojnim).

 

c) Mustehada koja nije imala hajz u određenim i poznatim danima u mjesecu i ne može razlikovati krv hajza od krvi istihaze.

Ako žena nije imala hajz u određenim i poznatim danima u mjesecu, niti je u mogućnosti da razlikuje krv hajza od krvi istihaze, zbog toga što krv cijelo vrijeme nosi identična svojstva, ravnat će se prema preovladavajućem stanju i uobičajenom trajanju hajza kod većine žena.

To znači da će hajzom smatrati krv koja istječe prvih šest ili sedam dana, a sve poslije toga smatrat će istihazom.

Prenosi se da je Hamna Bintu Džahš, radijallahu anha, rekla: "Allahov Poslaniče, imam jako i dugo krvarenje. Ono me sprječava da klanjam i postim, pa šta kažeš u vezi s tim?" Na to će Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Objasnit ću ti. Stavi krpu od pamuka na polni organ kako bi zaustavila krvarenje." "Krvarenje je jače od toga" – reče ona. "To je onda pritisak šejtana. U tom slučaju uzmi da ti je hajz šest ili sedam dana. Tačno znanje o tome je kod Uzvišenog Allaha. Zatim se okupaj i klanjaj dvadeset četiri ili dvadeset tri noći i dana i posti."

 

Riječi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we selleme: "U tom slučaju uzmi da ti je hajz šest ili sedam dana", ne znače da žena, jednostavno, odabere jedan od dva perioda, nego treba razmotriti svoju stanje i uporediti ga sa stanjem žene koja joj je najbliža izgledom, godinama ili rodbinski.

Također, razmotrit će krv, i ono što je najbliže hajzu smatrati hajzom.

 

Ukoliko se ženi koja operacijom odstrani matericu ili je zatvori, tako da iz nje ne može teći krv, i ne postoji mogućnost da, nakon operacije dobije hajz, desi krvarenje iz polnog organa, imat će status žene koja je vidjela žućkastu tečnost nakon čistoće.

Obavezna je abdestiti se za svaki namaz nakon što nastupi njegovo vrijeme, a prije toga mora oprati krv i na spolni organ staviti krpu ili nešto slično (vatu, uložak).

 

Propisi vezani za istihazu

 

Žena s istihazom ne razlikuje se od čiste žene, osim u sljedećem:

 

  1. Obavezna je abdestiti se za svaki namaz, nakon što nastupi njegovo vrijeme, na osnovu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, upućenih Fatimi bint Ebi-Hubejš radijallahu anha: "… zatim se abdesti za svaki namaz." (hadis je zabilježio Buharija).

 

2. Kada se htjedne abdestiti, oprat će trag krvi i staviti pamuk (uložak) ili nešto slično tome na polni organ kako bi zaustavila krvaranje i sprječila prolazak krvi na odjeću.

 

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao Hamni bint Džahš radijallahu anha: " Objasnit ću ti. Stavi komadić pamuka na polni organ kako bi zaustavila krvarenje." "Krvarenje je jače od toga" – reče ona. "Onda, uzmi komad platna." – reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem."

Krv koja iziđe nakon toga, pa makr kanula na odjeću ili tijelo, neće smetati, na osnovu riječi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, upućenih Fatimi bint Ebi-Hubejš: "Ostavi namaz u danima u kojima imaš hajz, zatim se okupaj i abdesti za svaki namaz. Nastavi klanjati čak iako krv kane na prostirku." (Hadis su zabilježili imami Ahmed i Ibn-Madže).

 

  1. Spolni odnos.

 

Postoji razilaženje među islamskim učenjacima oko dozvole odnosa sa ženom za vrijeme istihaze.

Većina islamskih učenjaka dozvoljava odnos uopćeno, dok jedan dio učenjaka dozvoljava samo po potrebi, tj. onda kada čovjek ima veliku potrebu za odnosom i kada bi, zbog izbjegavanja odnosa, osjetio veliku neugodnost.

Prvo mišljenje je jače i ispravnije, a dokaz za to leži u činjenici da su mnoge žene (deset ili više) u vrijeme Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme imale istihazu, a nije došao niti jedan tekst, koji zbaranjuje polni odnos u vrijeme istihaze.

Sve stvari i postupci su u osnovi dozvoljeni, dok ne dođe jasan dokaz koji zbaranjuje nešto od toga. Riječi Uzvišenog Allaha: "Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja" (El-Beqare, 222), upućuju na to da nije zabranjeno općiti sa ženom osim u vrijeme hajza.

S obzirom da je ženi u istihazi namaz dopušten, onda je i spolni odnos, koji je manje bitan u odnosu na namaz, takođe dopušten. Allah najbolje zna.

 

Nifas – postporođajni ciklus

 

Definicija Nifasa:

 

Nifas je krv koja istječe iz materice pri porođaju, i prije i poslije porođaja.

Predstavlja ostatak krvi hajza, koja se zadržala u materici tokom trudnoće.

Uglavnom istječe u vrijeme porođaja, a nekada istječe prije porođaja na dva ili tri dana, praćena jakim porođajnim bolovima.

 

Najkraći i najduži nifas:

 

Prenosi se od Ummu-Seleme, radijjallahu anha, da je rekla: "U Poslanikovo vrijeme žene su, nakon poroda, mirovale četrdeset dana – tj. u to vrijeme nisu klanjale niti su pstile. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im nije naredio da naklanjaju propuštene namaze." (Hadis je zabilježio Ebu-Davud).

 

Kaže šejh El-Albani, rahmetullahi alejhi: "Hadis je dobar i zabilježili su ga Ebu-Davud, Hakim i Bejheki … Pojačava ga i svjedoči mu druga predaja od Enesa Ibn Malika, radijjallahu anhu, u kojoj se kaže: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio ženi da, poslije porođaja, miruje četrdest dana, osim u slučaju da se očisti prije toga." Hadis je zabilježio Ibn-Madže." (Pogledaj: "El-Irvau-l-galil", 1/222, 223).

 

Hadis je dokaz većini učenjaka da nifas može maksimalno trajati četrdeset dana.

Ukoliko se istjecanje krvi nastavi i nakon četrdeset dana, i ne bude se poklapalo sa mjesečnicom, smatra se istihazom.

Kaže Ibn-Kudame, rahmetullahi alejhi: "Većina islamskih učenjaka je stava da je najduži nifas četrdeset dana.

Rekao je Tirmizija: "Učenjaci – ashabi i oni poslije njih – su imali jednoglasno mišljenje da žena poslije porođaja ostavlja namaz četrdeset dana, osim da se očisti prije toga – tada će se okupat i klanjati." ("El-Mugni", 1/427).

Ibn-Kudame, Allah mu se smilovao, nakon što je obradio pitanje najdužeg nifasa, spominje razilaženje među islamskim učenjacima oko najkraćeg nifasa, preferirajući na kraju mišljenje onih koji smatraju da se najkraći nifas ne može odrediti i ograničiti, a razlog tome – kako kaže ovaj veliki učenjak – je taj što nema šerijatskog teksta koji određuje najkraći nifas.

 

Propisi nifasa

 

Propsi nifasa se ne razlikuju od propisa hajza. Sve što je ženi zabranjeno u vrijeme hajza (boravak u mesdžidu, namaz, post, općenje, tavaf) zabranjeno joj je i u vrijeme nifasa, sve što joj je dozvoljeno u vrijeme hajza (učenje Kur'ana po potrebi, spvanje sa čovjekom uz izbjegavanje općenja, spominjanje Allaha, čitanje vjerske literature), dozvoljeno joj je i u vrijeme nifasa, sve što je obavezna nakon čišćenja od hajza, obavezna je nakon čišćenja od nifasa (okupati se, napostiti propuštene dane ramazana, naklanjati namaz za vrijeme kojeg se dogodio nifas).

 

Nepredviđene stvari u nifasu:

 

a) Neviđenje krvi nakon porođaja

 

Kaže Ibn-Kudame, Allah mu se smilovao: "Ako kod žene ne bude istjecala krv nakon porođaja, smatrat će se čistom – baš kao što je bilo prije porođaja, a razlog za to je jednostavan: nifas je krv koja istječe u toku i nakon porođaja, i bez toga (istjecanja krvi) nema govora o nifasu. Oko obaveznosti kupanja postoje dva mišljenja. Neki učenjaci su mišljenja da kupanje nije obavezno jer je šerijat obavezao ženu koja ima nifas da se, nakon, što on prođe okupa, a u ovom slučaju se ne radi o nifasu, niti nečemu sličnom.

Izlazak krvi se može smatrati valjanim razlogom za kupanje, što zanči da je kupanje u slučaju neistjecanja krvi neosnovano i bezrazložno." ("El-Mugni", 1/429).

 

b) Čistoća prije četrdeset dana

 

Prenosi se od Enesa Ibn Malika, radijallahu anhu, da je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio ženi da, poslije porođaja, miruje četrdest dana, osim u slučaju da se očisti prije toga." Hadis je zabilježio Ibn-Madže." (Pogledaj: "El-Irvau-l-galil", 1/222, 223).

 

Jasno se vidi, iz navedenog hadisa, da se žena može očistiti od nifasa i prije četrdeset dana, i da nije obavezna, po svaku cijenu, čekati četrdeset dana.

Ako se to dogodi okupat će se, klanjati i postiti, i činiti će sve što je ženama obavezno i dozvoljneo činiti u vrijeme čistoće.

U slučaju ponovnog vraćanja krvi, prije isteka četrdeset dana, vraćaju se propisi nifasa i tako ostaje sve do kraja nifasa.

Nema nikakvog dokaza da je ženi obaveza napostiti dane koje je postila za vrijeme kratkotrajne čistoće, između prvog i drugog pojavljivanja krvi nifasa, kao što nema dokaza da je ženi zabranjeno općenje u tom periodu, što je stav jednog dijela hanbelijskih učenjaka. Nije dozvoljno okarakterisati određeni postupak mekruhom – pokuđenim bez jasnog šerijatskog dokaza, a to što se prenosi od Usmana Ibn Ebil-Asa da je rekao ženi da mu ne prilazi prije četrdeset dana – iako se očisti od nifasa – ne može se uzeti kao kategorički dokaz pokuđenosti općenja, jer postoji mogućnost da je on to radio iz opreznosti ili staraha da općenje ne pokrene krv ili nekog drugog razloga.

 

c) Istjecanje krvi poslije četrdeset dana

 

Već smo spomenuli da je, prema mišljenju većine islamskih učenjaka, najduži nifas četrdeset dana i kao potvrdu za to smo naveli vjerodostojan hadis, kojeg je prenjela majka pravovjernih, Ummu-Selema, radijjallahu anha. Ostalo je samo da preciznije pojasnimo kako će se žena, kojoj krv istječe i nakon četrdeset dana, odnositi spram te krvi; da li će je smatrati istihazom ili nifasom.

Kažu u Stalnoj komisiji za fetve u Saudiskoj Arabiji: "Krv koja istječe nakon što prođe četrdeset dana ne smatra se nifasom nego istihazom. Žena kojoj se to dogodi obavezna je okupati se nakon četrdeset dana, klanjati, postiti, abdestiti za svaki namaz i staviti na stidno mjesto krpu ili uložak, kako bi spriječila izlazak krvi." ("Fetava-l-ledžneti-d-daimeti", 5/416).

 

Stalne komisija – kao što možemo vidjeti – je dala pravno riješenje za jednu od dvije situacije, tj. kada se istjecanje krvi nakon četrdeset dana trajanja nifasa poklapa sa mjesečnim ciklusom – menstruacijom, dok se druga situacija uopće ne spominje (druga situacija: kada se istjecanje krvi poklapa sa mjesečnim ciklusom). Međutim, na sljedećoj stranici – 417 str. – istog izvora kažu: "Krv koja se pojavi nakon četrdeset dana, prema ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka, ima karakter istihaze, osim u slučaju da njeno istjecanje bude u periodu menstruacije, tada ima karakter menstruacije i ženi je obaveza, da usljed takvih okolnosti, ostavi namaz i post i da ne opći sa čovjekom.

 

d) Istjecanje krvi prije porođaja:

 

Kaže Ibn-Tejmijje, rahmetullahi alejhi: "Krv koja istječe prije porođaja, ukoliko je praćena porođajnim bolovima, ima status krvi nifasa – nije ograničena na dva ili tri dana, kao što kažu neki učenjaci – a ukoliko nije praćena porođajnim bolovima, ne smatra se nifasom." ("Risaletun fi-d-dimai-t-tabijjeti li-n-nisai" 62).



[1] Računa se u mjesečevim godinama; jedna mjesečeva godina ima 354 dana.

Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com